Zakon o pristupačnosti web stranica: je li vaš webshop obveznik

Ako imate manje od deset zaposlenih i prihod ispod dva milijuna eura, Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga na vaš webshop se ne primjenjuje. To piše u članku 4. stavku 2., a u ponudi za „WCAG usklađenost za 2.000 €“ ta se rečenica iz nekog razloga rijetko nađe. Zakon je na snazi od 28. lipnja 2025., prenosi Europski akt o pristupačnosti i doista pokriva e-trgovinu; kazne doista idu do 132.720 eura. Ali za većinu hrvatskih webshopova cijela priča staje na definiciji mikro subjekta. Ispod je što zakon o pristupačnosti web stranica traži, kako provjeriti jeste li obveznik, što vrijedi za one koji jesu i zašto osnove pristupačnosti svejedno vrijedi napraviti, samo ne iz straha.

Napomena: ovo nije pravni savjet. Mi smo web agencija iz Varaždina, ne odvjetnički ured ni savjetnici za usklađenost. Svaka tvrdnja niže ima poveznicu na tekst zakona ili direktive na dnu članka, pa provjerite sami prije nego što donesete odluku.

Kratki odgovor

Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga objavljen je u Narodnim novinama 89/2025 i prema članku 38. stupio je na snagu 28. lipnja 2025. Članak 2. kaže da se njime u hrvatsko pravo preuzima Direktiva (EU) 2019/882, poznata kao Europski akt o pristupačnosti.

• Webshop je obuhvaćen. Članak 3. stavak 2. među uslugama navodi „usluge e-trgovine“, a članak 5. točka 25. definira ih kao usluge koje se pružaju na daljinu putem internetske stranice radi sklapanja potrošačkog ugovora.
• Mikro subjekti su izuzeti. Članak 4. stavak 2.: „Ovaj se Zakon ne primjenjuje na mikro subjekte malog gospodarstva koji pružaju usluge.“ Isto stoji u članku 4. stavku 5. Direktive.
• Mikro subjekt ste ako prosječno godišnje imate manje od deset radnika i prihod do dva milijuna eura ili aktivu do dva milijuna eura (članak 5. točka 18.).
• Kazne od 6.630 do 132.720 eura vrijede za pravne osobe koje jesu obveznici; obrtnik kao pružatelj usluge kažnjava se s 2.650 do 6.630 eura (članak 36.). Prije kazne dolazi zapisnik s rokom za ispravak.
• Nadzor nad e-trgovinom vode tržišni inspektori Državnog inspektorata (članak 25. stavak 9.).

Što zakon o pristupačnosti zapravo pokriva

Zakon ima dva dijela. Prvi se odnosi na proizvode: računala i operativne sustave, bankomate, terminale za plaćanje, uređaje za izdavanje karata, e-čitače (članak 3. stavak 1.). Ako ne proizvodite ništa od toga, taj dio možete preskočiti.

Drugi dio odnosi se na usluge koje se pružaju potrošačima, i tu je popis iz članka 3. stavka 2.: elektroničke komunikacije, pristup audiovizualnim medijskim uslugama, dijelovi zrakoplovnog, autobusnog, željezničkog i vodnog putničkog prijevoza, potrošačke bankarske usluge, e-knjige i usluge e-trgovine.

Riječ „potrošačima“ nije ukras. Članak 5. točka 17. definira potrošača kao fizičku osobu koja kupuje izvan svoje poslovne ili obrtničke djelatnosti. Webshop koji prodaje isključivo tvrtkama i obrtima nije potrošačka usluga i izvan je ovog zakona neovisno o veličini.

Što zakon od obuhvaćene usluge traži? Prilog I. odjeljak III. kaže da internetske stranice i mobilne aplikacije moraju biti uočljive, operabilne, razumljive i stabilne, da se informacije nude putem više od jednog osjetilnog kanala, da fontovi imaju dovoljan kontrast i da svaki netekstualni sadržaj ima zamjenski prikaz. Odjeljak IV. točka (g) za e-trgovinu dodaje: pristupačne funkcije identifikacije, sigurnosti i plaćanja te informacije o pristupačnosti proizvoda koje prodajete, kad vam ih dobavljač dostavi.

Ako vam ta četiri načela zvuče poznato, to su načela na kojima su izgrađene WCAG smjernice. Sam zakon, međutim, riječ WCAG ne spominje nigdje. Članak 18. kaže da se sukladnost pretpostavlja za usluge koje slijede europske norme objavljene u Službenom listu EU. Tko je obveznik, oslanja se na te norme; tko nije, ne mora se oslanjati ni na što.

Članak 4. stavak 1. izuzima i dio sadržaja neovisno o veličini pružatelja: PDF-ove i snimljene video zapise objavljene prije 28. lipnja 2025., tuđi sadržaj koji nije pod vašom kontrolom i arhivu koja se više ne uređuje.

Jeste li obveznik: mikro subjekt u tri pitanja

Ovo je dio zbog kojeg tekst postoji. Hrvatski zakon ne koristi riječ „mikropoduzeće“ iz Direktive, nego „mikro subjekt malog gospodarstva“, pa ako ste u zakonu tražili mikropoduzeće i niste ga našli, to je razlog. Sadržaj je isti.

Pretvoreno u tri pitanja:

1. Koliko radnika imate prosječno godišnje? Manje od deset znači da ste prošli prvi uvjet. Vlasnik obrta koji radi sam i ima dvoje zaposlenih očito je unutar praga.
2. Koliki je prihod ili aktiva po zadnjim financijskim izvješćima? Dovoljno je da je jedan od ta dva pokazatelja do dva milijuna eura. Definicija veže uvjete riječju „ili“.
3. Prodajete li potrošačima? Ako prodajete samo tvrtkama, prva dva pitanja ni ne trebaju: usluga nije obuhvaćena.

Uvjet o radnicima i financijski uvjet vežu se riječju „i“, pa oba moraju biti ispunjena. Tvrtka sa šest zaposlenih i prihodom od 900.000 eura je mikro subjekt. Tvrtka s dvanaest zaposlenih i prihodom od 400.000 eura nije, jer je pala na prvom uvjetu. Tvrtka s osam zaposlenih, prihodom od 2,5 milijuna i aktivom od 700.000 eura po slovu definicije jest mikro subjekt, jer joj je aktiva ispod praga. Tu zadnju situaciju svakako provjerite s knjigovođom prije nego što se na nju oslonite.

Isto izuzeće stoji u članku 4. stavku 5. Direktive, pa Hrvatska ovdje nije ništa dodala ni oduzela.

Što mikro subjekt mora napraviti? Prema tekstu zakona, ništa. Ne procjenu, ne dokumentaciju, ne obavijest inspektoratu; zakon se na njega u cijelosti ne primjenjuje. Financijska izvješća i evidencija radnika, koje ionako imate, dovoljan su odgovor ako netko pita.

Prag se računa svake godine. Kad zaposlite desetu osobu, sljedeće godine više niste mikro subjekt i obveza kreće bez posebne obavijesti.

Ako niste mikro: obveze, nerazmjerno opterećenje i prijelazni rok

Za webshop s deset i više zaposlenih ili s prihodom i aktivom iznad dva milijuna eura, zakon je stvaran i vrijedi već sada. Članak 15. nabraja što pružatelj usluge mora:

• osigurati da su dizajn i pružanje usluge sukladni zahtjevima za pristupačnost (stavak 1.)
• pripremiti informacije prema Prilogu V. i objasniti kako usluga ispunjava zahtjeve; u praksi je to izjava o pristupačnosti u općim uvjetima ili sličnom dokumentu (stavak 2.)
• držati te informacije javno dostupne, u pisanom i usmenom obliku, i čuvati ih dok se usluga pruža (stavak 3.)
• imati postupak kojim pristupačnost održava kad se mijenja usluga, zahtjevi ili norme (stavak 4.)
• kod nesukladnosti poduzeti mjere i bez odgode obavijestiti nadležno tijelo (stavak 5.).

Nerazmjerno opterećenje je odredba na koju se manji webshopovi iznad praga najčešće pozivaju, pa je važno što ona doista jest. Članak 17. stavak 1. kaže da zahtjev vrijedi samo u mjeri u kojoj ne mijenja temeljnu prirodu usluge i ne nameće nerazmjerno opterećenje. To nije opće oslobođenje; procjenjuje se zahtjev po zahtjev.

Procjenu radite sami, po kriterijima iz Priloga VI.: omjer neto troška usklađivanja i ukupnih troškova poslovanja, omjer tog troška i neto prometa te procijenjena korist za osobe s invaliditetom s obzirom na to koliko se usluga koristi. I onda dolazi dio koji agencije rijetko spomenu:

• procjenu morate dokumentirati i čuvati pet godina od zadnjeg pružanja usluge (stavak 3.) i dostaviti je inspektoru na zahtjev (stavak 4.)
• obnavljate je pri svakoj promjeni usluge, na zahtjev inspektora i najmanje svakih pet godina (stavak 6.)
• o pozivanju na nerazmjerno opterećenje morate obavijestiti Državni inspektorat (stavak 8.)
• ne možete se na njega pozvati ako ste za pristupačnost dobili tuđe financiranje, javno ili privatno (stavak 7.)
• nedokumentirana procjena sama je po sebi prekršaj iz članka 36. stavka 1.

Drugim riječima, nerazmjerno opterećenje je papirologija koja vas štiti, a ne razlog da ništa ne radite. Ako ste iznad praga i planirate se pozvati na nju, procjena treba biti napisana prije, ne nakon posjeta inspektora.

Prijelazni rok se često prepričava kao „webshopovi imaju vremena do 2030.“ Tekst je uži. Članak 37. stavak 2.: ugovori o uslugama sklopljeni prije 28. lipnja 2025. mogu se nastaviti primjenjivati bez izmjena do isteka, ali najdulje pet godina od tog datuma. To štiti postojeće ugovore, primjerice pretplate ili članarine sklopljene prije tog dana. Webshop koji svaki dan sklapa nove potrošačke ugovore time nije zaštićen: svaka nova narudžba je novi ugovor.

Kazne i nadzor: stvarna slika

Brojka od 132.720 eura iz naslova u medijima je točna, ali izvučena iz konteksta. Evo cijelog članka 36. u tablici.

Kazna nije prvi korak. Članak 26. kaže da inspektor koji utvrdi nesukladnost zapisnikom traži korektivne mjere i određuje rok; tek ako rok prođe, donosi rješenje s novim rokom. Članak 28. uvodi načelo oportuniteta: ako nepravilnost otklonite tijekom nadzora ili postupite po rješenju, inspektor ne podnosi optužni prijedlog ni prekršajni nalog, osim ako se isti prekršaj ponovi.

Tko nadzire ovisi o usluzi (članak 25.). Za e-trgovinu su to tržišni inspektori Državnog inspektorata (stavak 9.); za bankarske usluge HNB i HANFA, za elektroničke komunikacije i e-knjige HAKOM. Realan slijed za webshop iznad praga je: nadzor, zapisnik s rokom, ispravak, kraj. Kazna dolazi onome tko rok ignorira.

Zašto osnove svejedno napraviti

Sad kad smo utvrdili da vas zakon vjerojatno ne obvezuje, evo zašto bismo osnove napravili i da zakona nema. Ne zbog kazne, nego zato što iste stvari koje pomažu čitaču zaslona pomažu i Googleu i kupcu na mobitelu na suncu.

• Alt tekst na slikama proizvoda. Čitač zaslona ga čita naglas, Google ga koristi za pretragu slika, a na slaboj mreži kupac barem zna što je trebalo biti tamo.
• Kontrast teksta i pozadine. Svijetlosivi tekst na bijelom lijepo izgleda na dizajnerskom monitoru i nečitljiv je na jeftinom mobitelu vani.
• Oznake na poljima obrasca. Placeholder koji nestane kad počnete tipkati zbunjuje svakoga tko je na trenutak skrenuo pogled. Jasne oznake i poruke o pogrešci smanjuju napuštene košarice.
• Navigacija tipkovnicom. Ako se tabom može doći do svakog gumba i polja, stranica radi i bez miša, i za automatske alate.
• Struktura naslova i semantički HTML. Jedan H1, logični H2 i H3, pravi <button> umjesto kliknutog <div>-a. To je istodobno SEO osnova i ono po čemu se čitač zaslona kreće.
• Tekst koji se može povećati. Zumiranje na 200 % bez lomljenja rasporeda.

Za usporedbu s ponudama koje kruže: sve gore navedeno za manji webshop je nekoliko sati posla na postojećoj stranici, ne projekt od više tisuća eura. Ako stranicu tek radite, to nije dodatna stavka nego način na koji se normalno gradi.

Da budemo precizni o tome što mi radimo. Kad izrađujemo web stranicu ili Shopify webshop, semantički HTML, alt tekstovi, dovoljan kontrast, oznake na obrascima i navigacija tipkovnicom dio su standardne isporuke, jer dobro napravljena Astro ili Shopify stranica to ima. To nije certificirani WCAG audit i ne prodajemo ga kao takav; ne izdajemo potvrde o usklađenosti i ne testiramo sa stvarnim korisnicima pomoćnih tehnologija. Za mikro subjekt to je dovoljno. Za obveznika nije, o čemu odmah niže.

Za što ovdje ne trebate platiti nikome

Ovaj odjeljak košta nas ponude, ali je jedini pošten način da tekst završi.

• „WCAG usklađenost“ ako ste mikro subjekt. Zakon se na vas ne primjenjuje. Ako netko nudi usklađivanje s zakonom koji vas ne obuhvaća, pitajte ga za članak 4. stavak 2. i gledajte što će reći.
• „Certifikat pristupačnosti“. Za usluge zakon ne poznaje certifikat ni tijelo koje ga izdaje. Sukladnost se pretpostavlja po normama (članak 18.) i provjerava u nadzoru. Pečat na stranici ne mijenja ni jedno ni drugo.
• Hitne rokove. Za mikro subjekt roka nema. Za obveznika obveza već vrijedi od 28. lipnja 2025., pa „samo do kraja mjeseca“ nema smisla ni u jednom slučaju.
• Dodatke koji „jednim klikom“ čine stranicu pristupačnom. Alatna traka za promjenu veličine fonta i kontrasta ne dodaje alt tekstove, ne popravlja obrasce i ne mijenja strukturu koda. Naše je iskustvo da rješavaju simptom, ne uzrok, pa ih ne ugrađujemo.
• Nas, ako ste stvarno obveznik. Banke, telekomi, prijevoznici, izdavači e-knjiga i webshopovi s deset i više zaposlenih trebaju specijalista za pristupačnost: nekoga tko radi audit po europskoj normi, testira sa stvarnim korisnicima čitača zaslona i zna napisati izjavu prema Prilogu V. To nismo mi i ne glumimo da jesmo.

Ako vas pak muče obveze koje za mikro subjekte nemaju izuzeće, pogledajte što traži Uredba o općoj sigurnosti proizvoda i kako izgleda ispravan gumb za raskid ugovora. Tamo prag veličine ne pomaže.

Gdje početi

1. Prebrojite radnike i otvorite zadnja financijska izvješća. Manje od deset radnika i prihod ili aktiva do dva milijuna eura: mikro subjekt ste. Ponovite provjeru iduće godine.
2. Prodajete samo tvrtkama? Onda ste izvan zakona neovisno o veličini.
3. Napravite test od deset minuta na vlastitoj stranici. Prođite košaricu samo tipkovnicom (Tab, Enter, strelice). Zumirajte na 200 %. Provjerite alt tekstove na slikama proizvoda i oznake na poljima obrasca. Pročitajte stranicu na mobitelu na dnevnom svjetlu.
4. Ako ste iznad praga, tražite specijalista za audit po europskoj normi, napišite izjavu o pristupačnosti prema Prilogu V. i, ako se pozivate na nerazmjerno opterećenje, dokumentirajte procjenu i obavijestite Državni inspektorat prije nego što oni obavijeste vas.
5. Ne plaćajte iz straha. Svaka odluka o trošku počinje pitanjem iz prvog koraka, ne cijenom iz ponude.

Ako niste sigurni gdje ste na toj skali ili želite da netko pogleda osnove na vašoj postojećoj stranici, zakažite besplatni 30-minutni razgovor. Reći ćemo vam što vidimo, koliko je posla i, ako ste obveznik, da trebate nekog drugog.