Plaćanje gotovinom: limit 10.000 eura i što se mijenja 2027.

Od 10. srpnja 2027. u cijeloj EU vrijedi limit od 10.000 eura za plaćanje gotovinom kod svakoga tko profesionalno prodaje robu ili usluge. Za hrvatski obrt to je manje dramatično nego što zvuči (spojler: taj iznos kod nas vrijedi već godinama, samo ga nitko nije dijelio na Facebooku). Ono što se stvarno mijenja je uže i konkretnije od naslova koji kruže.

Pročitali smo Uredbu (EU) 2024/1624 u hrvatskoj verziji na EUR-Lexu, članak po članak, i usporedili je s dva zakona koja hrvatskim obrtnicima već danas ograničavaju gotovinu. Ovaj tekst je rezultat te usporedbe: što je novo, što je staro i koga se pravilo o identifikaciji kupca od 3.000 eura uopće tiče.

Napomena: ovo nije pravni ni računovodstveni savjet. Mi smo web agencija iz Varaždina, ne odvjetnički ured i ne knjigovodstveni servis. Svaka tvrdnja u tekstu ima poveznicu na izvorni propis na dnu članka, pa provjerite sami i s vašim knjigovođom prije nego što išta mijenjate.

Kratki odgovor

Ako vodite obrt ili malu firmu u Hrvatskoj i kupci vam plaćaju u gotovini, ovo je stanje stvari u tri rečenice.

• Limit od 10.000 eura već vrijedi. Članak 55. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma zabranjuje svakome tko obavlja registriranu djelatnost da primi ili obavi gotovinsko plaćanje od 10.000 eura i više. Uredba EU od 2027. isti iznos proširuje na cijelu Uniju i dopušta državama da ga spuste.
• Identifikacija kupca od 3.000 eura ne odnosi se na vas, osim ako trgujete nakitom, satovima, plemenitim metalima, umjetninama ili vozilima skupljima od 250.000 eura. Uredba je obične trgovce robom izričito izbacila iz kruga obveznika.
• Limit od 700 eura po računu između dva obveznika fiskalizacije (dakle B2B) vrijedi od 1. rujna 2025. prema Zakonu o fiskalizaciji i nema veze s EU uredbom.

Ostatak teksta je dokaz za te tri rečenice, plus mjesta gdje se ljudi stvarno zbune: rate, predujmovi, privatna prodaja i evidencija.

Što točno piše u Uredbi (EU) 2024/1624

Uredba (EU) 2024/1624 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca objavljena je u Službenom listu 19. lipnja 2024. Članak 90. kaže da se primjenjuje od 10. srpnja 2027. Kao i svaka uredba, vrijedi izravno, bez prijenosa u hrvatski zakon.

Odredba oko koje se digla buka je članak 80., s naslovom „Ograničenja za velika gotovinska plaćanja u zamjenu za robu ili usluge“. Stavak 1. glasi:

Tri stvari iz ostatka članka su bitne za malog poduzetnika:

• Države mogu spustiti prag (stavak 2.), a postojeći niži nacionalni pragovi ostaju na snazi (stavak 3.). Dakle 10.000 eura je strop, ne garancija.
• Izuzeća (stavak 4.): ograničenje se ne primjenjuje na plaćanja između fizičkih osoba koje ne djeluju u profesionalnom svojstvu, ni na uplate i depozite kod banaka, izdavatelja elektroničkog novca i pružatelja platnih usluga. Kad dnevni utržak nosite u banku, to nije „gotovinsko plaćanje“ u smislu ovog članka.
• Sankcije (stavci 5. i 6.) propisuje svaka država sama, razmjerno težini povrede. Uredba ne sadrži iznose kazni.

To je cijela „revolucija“ za usluge i običnu robu: jedan iznos, dva izuzeća, nacionalne kazne. Priča o osobnim iskaznicama dolazi iz drugog dijela Uredbe, s puno užim dometom.

Mit o 3.000 eura: koga identifikacija stvarno pogađa

Rečenica „od 3.000 eura trgovci će morati provjeravati identitet kupca“ obišla je portale i grupe obrtnika. Doslovno je točna i praktično zavodljiva, jer preskače pitanje koji trgovci.

Prag od 3.000 eura nalazi se u članku 19. stavku 4. Uredbe: obveznici primjenjuju barem identifikaciju i provjeru identiteta stranke „pri provedbi povremene transakcije u gotovini u vrijednosti od najmanje 3 000 EUR“, neovisno o tome ide li kao jedna operacija ili više povezanih. Ključna riječ je obveznici. Tko je obveznik, definira članak 3.

Popis u članku 3. točki 3. sadrži banke, računovođe, odvjetnike, agente za nekretnine, kockarnice i, za nas bitno, samo dvije kategorije trgovaca robom:

• točka (e): osobe čija je redovita ili glavna profesionalna aktivnost trgovanje plemenitim metalima i dragim kamenjem;
• točka (f): osobe čija je redovita ili glavna profesionalna aktivnost trgovanje robom velike vrijednosti.

A „roba velike vrijednosti“ nije opisni pojam, nego zatvoreni popis u Prilogu IV. Uredbe:

Uz to su obveznici i trgovci kulturnim dobrima i umjetninama pri transakcijama od 10.000 eura (točke (i) i (j)). Automehaničar, stolar, građevinski obrt, salon vjenčanica, fotograf ili trgovina rabljenim automobilima klase Golf nisu na tom popisu. Za njih članak 19. stavak 4. ne postoji.

Da to nije naše tumačenje, nego namjera zakonodavca, potvrđuje uvodna izjava 18. Uredbe: dosadašnji pristup, po kojem su svi trgovci robom postajali obveznici kad prime gotovinu iznad 10.000 eura, „nije se pokazao djelotvornim“, pa se umjesto toga uvodi opći limit, a „osobe koje trguju robom više ne trebaju podlijegati obvezama povezanima s SPNFT-om“, uz iznimku plemenitih metala, robe velike vrijednosti i kulturnih dobara.

Za one koji jesu obveznici, identifikacija prema članku 22. stavku 1. znači prikupiti barem: sva imena i prezimena, mjesto i puni datum rođenja, državljanstvo i nacionalni identifikacijski broj, adresu boravišta i, ako je dostupan, OIB. Tu dokumentaciju prema članku 77. treba čuvati. To je posao zlatara i trgovaca luksuznim vozilima, ne autoservisa.

Što u Hrvatskoj vrijedi već danas

Ovdje je izvor najveće zabune. Portali pišu „od 2027. obrtnici više neće smjeti primati više od 10.000 eura u gotovini“, kao da danas smiju. Ne smiju, i to od prije ulaska u eurozonu.

Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 108/17, 39/19, 151/22) u članku 55. kaže:

Stavak 3. dodaje da se takva plaćanja moraju provesti uplatom ili prijenosom na transakcijski račun kod kreditne institucije. Kazne su u članku 153.: pravna osoba od 4.640 do 46.450 eura, obrtnik i fizička osoba s registriranom djelatnošću od 1.990 do 26.540 eura, plus odgovorna osoba u pravnoj osobi od 660 do 4.640 eura.

Primijetite jednu sitnu razliku: hrvatski zakon zabranjuje iznos „od 10.000 eura i veći“, a Uredba dopušta „do 10 000 EUR“. U praksi je to isti prag. Račun od točno 10.000 eura u gotovini je u Hrvatskoj zabranjen već danas, i tu se 2027. ništa ne popušta.

Drugo pravilo koje već vrijedi je puno strože, ali odnosi se samo na plaćanja između poslovnih subjekata. Novi Zakon o fiskalizaciji (NN 89/2025), na snazi od 1. rujna 2025., u članku 30. stavku 3. dopušta obvezniku fiskalizacije da drugom obvezniku fiskalizacije plati gotovinom „za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 700,00 eura po jednom računu“. Kupujete materijal od dobavljača za 900 eura i želite platiti iz blagajne: ne možete, ni u dva dijela, jer se granica veže na račun. Isto pravilo postojalo je i u starom Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, pa ni ono nije novost.

Isti zakon u članku 30. stavku 6. traži da gotovinu iznad blagajničkog maksimuma uplatite na račun najkasnije idućeg radnog dana. Ako ste se već bavili Fiskalizacijom 2.0 i eRačunima, ta su vam poglavlja poznata.

Što je „jedna transakcija“: rate, predujmovi i cijepanje

Pitanje koje dobivaju svi stolari i građevinari: kuhinja košta 12.000 eura, kupac bi platio u gotovini, može li u četiri rate po 3.000? Ne može. I hrvatski članak 55. stavak 2. i članak 80. stavak 1. Uredbe ograničenje primjenjuju na više „međusobno očigledno povezanih“ odnosno „povezanih“ gotovinskih transakcija. Rate za isti posao i istog kupca su školski primjer.

Ni jedan propis ne definira koliko vremena ili računa treba proći da transakcije prestanu biti povezane. To je namjerno, da se pravilo ne obiđe cijepanjem računa. Praktično pitanje glasi: bi li kupac išta od toga kupio bez ostatka? Ako ne bi, to je jedan posao.

Što jest dopušteno:

• Kombinacija gotovine i uplate. Predujam od 3.000 eura u gotovini, ostatak od 9.000 eura na račun. Gotovinski dio je ispod praga, a ostatak je išao bankom.
• Više odvojenih poslova u gotovini. Kupac vam u ožujku plati kuhinju 7.000 eura gotovinom, a u rujnu naruči i plati ormar za 4.000. Dva ugovora, dva računa, pola godine razmaka; to nije cijepanje jedne kupnje.
• Sve ispod praga. Vjenčanje sa dekoracijom i cateringom za 8.500 eura, u gotovini, u tri rate. Zbroj je ispod 10.000, pravilo o povezanosti ne mijenja ništa.

Gdje je granica siva (rate za isti posao koje se protežu kroz dvije godine, kupac koji dovodi „drugu osobu“ da plati dio), odluku donosite s knjigovođom, ne s blogom web agencije. Trošak tog razgovora je neusporedivo manji od kazne iz članka 153.

Što od evidencije mali obrt stvarno mora imati

Ako niste obveznik iz članka 3. Uredbe, i to je za većinu čitatelja ovog teksta slučaj, ne trebate nikakvu novu evidenciju kupaca. Nema obrasca, nema fotokopije osobne, nema registra gotovinskih transakcija koji biste vodili zbog Uredbe. Sve što trebate su stvari koje već imate.

1. Fiskalizirani račun za svaku naplatu, s oznakom načina plaćanja (novčanice, kartica, transakcijski račun, ostalo), prema članku 7. Zakona o fiskalizaciji. Taj podatak je ujedno vaš dokaz koliko je od nekog posla stiglo u gotovini.
2. Blagajnički dnevnik i polog gotovine iznad blagajničkog maksimuma najkasnije idući radni dan (članak 30. stavak 6.).
3. Ugovor ili ponuda za veće poslove, iz koje se vidi ukupna cijena i dogovoreni način plaćanja. Ako ikad dođe pitanje o povezanim transakcijama, ovo je dokument koji objašnjava zašto su dva računa dva posla, a ne jedan cijepani.

Ako jeste obveznik (zlatar, trgovac satovima, galerija, trgovac luksuznim vozilima), od 10. srpnja 2027. kod gotovinske transakcije od 3.000 eura i više prikupljate podatke iz članka 22. i čuvate ih prema članku 77. Uredbe. Takve firme već danas imaju slične obveze po hrvatskom zakonu i znaju o čemu je riječ.

Kome ovo ne mijenja ništa (i za što ne plaćati)

Budimo izravni, jer je oko ove teme već krenula prodaja „usklađivanja s AML uredbom“ malim obrtima.

• Uslužni obrt s računima ispod 3.000 eura (frizer, autoservis, instalater, fotograf, kozmetički salon, računovodstveni servis prema klijentima): 10. srpnja 2027. za vas je običan ponedjeljak. Limit od 10.000 već vrijedi, identifikacija vas ne obuhvaća.
• Trgovac robom koja nije na popisu iz Priloga IV. (namještaj, bijela tehnika, bicikli, rabljeni automobili ispod 250.000 eura, građevinski materijal): isto. Ne postajete obveznik, ne uvodite postupke provjere kupaca.
• Prodajete nešto privatno, kao fizička osoba bez registrirane djelatnosti (auto, motor, namještaj): ograničenje se na vas uopće ne primjenjuje, ni danas ni 2027. Rizik je na drugoj strani, ako je kupac firma, jer njoj vrijedi članak 55.

Za što ne trebate plaćati nikome:

• „AML politiku“ ili „pravilnik o gotovini“ za obrt koji nije obveznik. Nema propisa koji to od vas traži.
• Softver za evidenciju gotovinskih kupaca ako ne prodajete robu iz Priloga IV. Vaš fiskalni račun već bilježi način plaćanja.
• Nama, za bilo što od gore navedenog. Ovo je pitanje za knjigovođu, a u sivim slučajevima za odvjetnika. Web agencija vam tu ne može pomoći i ne bi trebala ni pokušavati.

Jedina točka gdje se naša struka dodiruje s ovom temom je posljedica, ne pravilo: gotovina prestaje biti zadana opcija za veće poslove, a kupci navikli plaćati „na ruke“ traže drugi način. Ako do sad niste primali kartice ni online uplate, imate tri realna puta: POS terminal preko banke (najamnina plus provizija), virman s ponude (besplatno, ali ovisno o disciplini kupca), ili webshop odnosno rezervacije s plaćanjem, gdje kupac plaća karticom sam, a vi dobivate uplatu i evidenciju bez terminala.

Treći put ima smisla samo kad prodajete nešto što se naručuje ili rezervira unaprijed: namještaj po mjeri s predujmom, termine, pakete usluga, fizičke proizvode. Napisali smo zasebno koliko Shopify webshop košta u Hrvatskoj i kad se online rezervacije isplate. Ako vam računi rijetko prelaze nekoliko stotina eura, terminal od banke je jeftiniji i dovoljan.

Gdje početi

Bez panike i bez novih troškova ovaj tjedan:

1. Provjerite jeste li na popisu obveznika. Otvorite članak 3. točku 3. Uredbe i Prilog IV. Ako vaša djelatnost nije tamo, identifikacija od 3.000 eura vas ne obuhvaća i tu ste gotovi.
2. Pogledajte račune iz zadnje godine iznad 5.000 eura. Koliko ih je bilo plaćeno u gotovini i je li ijedan posao dosegao 10.000? Ako jest, imate problem koji postoji već danas po članku 55., i to rješavate s knjigovođom odmah, ne 2027.
3. Provjerite plaćanja dobavljačima iz blagajne. Sve iznad 700 eura po računu prema drugom obvezniku fiskalizacije ide preko računa. To je pravilo koje se u praksi najčešće krši, jer je najmanje poznato.
4. Dogovorite standardni način plaćanja za velike poslove: predujam, ostatak virmanom ili karticom, napisano u ponudi. Kupci puno lakše prihvate pravilo koje vrijedi za sve nego pregovaranje na licu mjesta.
5. Pratite hoće li Hrvatska spustiti prag. Članak 80. stavak 2. to dopušta. U trenutku pisanja hrvatski zakon nije mijenjan od 2023. i niži prag nije najavljen, ali do srpnja 2027. ima vremena.

Ako zaključite da vam za bezgotovinsku naplatu treba webshop ili rezervacije s plaćanjem, zakažite besplatni 30-minutni razgovor. Kažemo vam što bi to kod nas koštalo, koliko traje i, ako je tako, da vam se za vaš obujam posla više isplati terminal od banke.